Archive for December, 2010

51/2010. BOŽIĆ

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

20-26.12.2010. 

U ovom tjednu sav kršćanski svijet slavi Božić – rođenje Isusovo. Poruka Njegovog rođenja i žrtve – spasenje čovječanstva prati nas već više od 2000 godina. Pokušajmo ubuduće opravdati Njegovu žrtvu i svojim djelima učiniti svijet ljepšim.

Božić je tradicionalno vrijeme darivanja. Ispod bora mnogi karataši uz redovite darove naći će vjerojatno i karate dar (novi kimono, karate knjigu, zaštitnu opremu i sl.). Primiti dar veliko je veselje, ali bit stvari nije u primanju.

Poruka Božića nije primanje, već davanje. Davanje se danas uglavnom svodi na materijalno davanje. Niti to nije poruka Božića. Davanje treba biti duhovne, emocionalne prirode. Osjećaj ljubavi, pripadnosti, sigurnosti, povjerenja, pravednosti, odgovornosti je ono što je potrebno ljudskom biću, dok sve ono materijalno je potrošno i veseli u prvom trenutku, a dugoročno ne popunjava ljudsku dušu.

Sportaši, vaši roditelji, treneri i klupski kolege vas vole i pokušajte biti što bolji prema njima. Iskrenost, povjerenje, prijateljstvo, solidarnost je ono što oni od vas očekuju, priuštite im to. Razmislite što možete dati od sebe kako bi atmosfera u klubu bila bolja, kako bi vaš klub bio uspješniji, na koji način možete usrećiti svoje prijatelje. Ponašajte se kulturno prema svim sudionocima na natjecanjima. Podnesite dostojanstveno sportski poraz.

Treneri, imajte punu odgovornost prema velikoj ulozi koju imate u karateu. Uz svu ljubav koju trebate imati prema svojim sportašima, nemojte podleći svom egu i ponekad neobjektivnim ambicijama, “trčeći” za što boljim rezultatom, jer time ne pomažete sportašima u njihovom prirodnom razvoju. Vaš dobar stručan rad, te trud i sposobnost sportaša dat će dobar rezultat kad za to dođe vrijeme. Dobrim pedagoškim pristupom dobit će te njhovo povjerenje, a tad i najteži zadaci neće biti nepremostivi. Na natjecanjima se od vas očekuje sportsko ponašanje prema drugim trenerima i ostalim sudionicima natjecanja.

Roditelji, poduprite svoju djecu da ustraju u karateu. Ispunite svoju odgojnu ulogu i podučite djecu kako da se ponašaju prema drugoj djeci, trenerima, kako da se ponašaju u klubu i na natjecanjima. Ambicioznost je dobra karakteristika i potaknite svoje djete da bude ambiciozno, ali imajte na umu da ambicije moraju imati i podlogu u realnosti. Ciljevi neka budu visoki, ali put do cilja je ono što nas čini jačima i boljima.

“Gradski oci” poduprite i “male sportove” (poput karatea) koji imaju veliko i dobrodušno srce i imaju značajnu ulogu u ovom našem društvu.

Sretan i Blagoslovljen Božić.

50/2010. FINANCIRANJE

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

13-19.12.2010.                                                                                                                                                                                                                 

Karate klubovi, odnosno karate savezi su sportske neprofitne udruge građana. Kao takve djeluju samostalno, ali su zbog njihove pozitivne uloge u društvu sufinancirane iz gradskih, odnosno županijskih ili državnih proračuna.

U gradu Zagrebu iz proračuna se za sufinanciranje sporta izdvaja solidna suma, godišnje oko 200 milijuna kuna. U Zagrebu djeluje oko 60 sportova i svi imaju potrebe za sufinanciranjem. Planiranje se vrši putem gradskih sportskih saveza, a zatim putem Zagrebačkog športskog saveza koji izglasava Program javnih potreba u športu grada Zagreba, koji se upućuje Skupštinu grada Zagreba koja donosi proračun Zagreba za narednu godinu.

Naravno da su potrebe u sportu velike i Grad ih u cijelosti ne može financijski pratiti, ali problem nastaje u raspodjeli sredstava koja Grad izdvaja za sport. Kao što sam spomenuo raspodjela se vrši u Zagrebačkom športskom savezu i tu treba tražiti kvalitetna rješenja sufinanciranje sporta u Zagrebu.

Dosadašnja praksa raspodjele sredstava u Zagrebačkom športskom savezu pokazuje mnoge slabosti, odnosno nepravednosti koje pogađaju većinu sportova. Snažan lobi nekolicine sportova (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo) određuje planiranje sufinanciranje sportova u Zagrebu, tako da ostali sportovi u usporedbi s njima dobivaju “mrvice”. Uzmemo li u obzir da najjači klubovi u navedenim sportovima ima profesionalne igrače (dobar dio kupljenih na sportskom tržištu širom svijeta: Brazil, Argentina, Čile, BiH, Kanada, USA, Srbija, Slovenija, Austrija…) pitamo se zašto se iz proračuna financira biznis, jer profesionalni sport mora biti na samofinanciranju.

Zagrebački karate je izuzetno slabo sufinanciran iz proračuna, daleko ispod svojih vrijednosti: masovnosti (37 klubova sa oko 2000 sportaša), kvalitete sportaša (20-tak reprezentativaca, aktualna viceprvakinja Europe, prvak svijeta i dvostruki prvak Europe, brončana ekipa na prvenstvu regija Europe…) i razvijenog sustava natjecanja (prvenstvo učenika o.š. i s.š., Liga učenika o.š. i s.š., prvenstva Zagreba za sve uzraste, ljetni karate kamp, pripreme sportaša, rad sa selekcijama Zagreba, veliki međunarodni turnir Zagreb Karate Fest…).

Karate je godinama zakinut, ali na primjeru prijedloga Programa za 2011.g. možemo navesti samo neke od apsurda:
Cijeli zagrebački karate sport sa svim svojim sportašima, trenerima, tehničkim osobljem, funkcioniranjem, natjecanjima i dr. predviđen je za financiranje u Programu višestruko manje nego pojedini klubovi u nekim sportovima:
1.  5 puta manje nego Rukometni klub Zagreb
2.  3 puta manje nego Vaterpolo klub Mladost
3.  3 puta manje nego Košarkaški klub Cibona
4.  2 puta manje nego Nogometni klub Zagreb
5.  2 puta manje nego Nogometni klub Lokomotiva
6.  10 puta manje nego Nogometni klub Dinamo
i td.
Za natjecanje svi karate sportaši dobiju manje nego Nogometni klub ZET (4. Liga).
Najuspješniji karate klub – Student ( viceprvakinja Europe i 3. Na Svijetu s ekipom, te 3 reprezentativca) dobije ukupno manje sredstava nego Nogometni klub Tekstil Ravnice (4. Liga).
Mislimo da je iz ovih primjera sve jasno, da ne nabrajamo dalje.
Zar jedan od najuspješnijih hrvatskih sportova kao što je karate zaslužuje manje nego pojedini klubovi u nekim sportovima, pa makar bili na začeljima svojih nacionalnih liga ili čak 4. ligaši?!

Karate klubovi se, nažalost, moraju uglavnom osloniti na “svoj džep”, što znači da su roditelji glavni financijeri sportaša kluba, jer su sponzorstva i donacije izuzetna rijetkost u karate sportu.

49/2010. FILM

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

06-12.12.2010.

Filmovi s borilačkim zvijezdama krenuli su sredinom 1970-tih godina i u našim krajevima. Karate je u to vrijeme već poprimio šire razmjere u Hrvatskoj, te već polako prešao iz vještine u sport. Međutim, filmovi Bruce Lee-a (U zmajevom gnijezdu, Veliki gazda, Na zmajevom putu…) izazvali su oduševljenje među mladima, tako da su svi karate klubovi dobili ogromni priliv novih članova. Svi su htjeli biti poput Bruce Lee-a.

Nakon velikog uspjeha Bruce Lee-vih filmova kod publike (ne samo u Hrvatskoj, već i na svijetskoj razini), uslijedila je dugogodišnja produkcija “kung fu” filmova. Pojavile su se i nove zvijezde tog sad već priznatog i profitabilnog filmskog žanra, Chuck Norris, Dolph Lundgren, Cynthia Rothrock, Steven Seagal, Jean-Claude Van Damme, Jackie Chan i drugi. Njihova uloga u omasovljavanju karatea je ogromna. Takvi akcijski junaci, vrlo atraktivni, vješti, nepobjedivi, bili su uzor mnogoj djeci koja su htjela dostići njihove sposobnosti, te su odlučili krenuti u obližnje karate klubove trenirati.

Nakon određenog vremena vježbanja, spoznali su da ono što su vidjeli na filmskom platnu nije baš jednostavno dostići, pa su neki i odustali od treniranja, ali drugi dio vježbača je prepoznao kvalitete vježbanja, pa su ostali u karateu nalazeći nove vrijednosti i motive za vježbanje karatea.

Poneseni ljepotom i atraktivnošću filmskih akcija, djeca i mladež nije svjesna kako se filmovi snimaju. Kao prvo, sve borbe su unaprijed dogovorene, kad i koji udarac će izvesti koji glumac, kako će udareni glumac odreagirati, da bi efekt bio što impresivniji. Tu su primjenjeni razni filmski trikovi: kutevi snimanja, usporena i ubrzana snimanja akcije, tehnička pomagala (dizalice, odskočne daske, sigurnosne mreža za padove…), šminka (modrice, rane…). Danas uz pomoć kompjutorske tehnologije sve je moguće.

Uz to  zvijezde borilačkih filmova uglavnom nemaju iza sebe neku sportsku karijeru, gdje su se dokazali kao stvarno sposobni i nepobjedivi borci. Razne priče o njihovim kvalitetama (koje su tenički nesporne) i sportskim podvizima (pokušajte pronaći dokumente o natjecanjima – svjetskim prvenstvima gdje su nastupali i osvajali medalje) nisu istinite i služile su samo u svrhu veće promocije filmova u kojima su glumili.

Koliko god je to što gledamo više-manje lažno, ipak nije štetno gledati takve filmove, jer uz dobru zabavu, motiviraju mlade da se uključe u karate klubove i da se maksimalno trude pokušavajući dostići što veći nivo svojih sposobnosti.

Bushidu 8 medalja na Božićnom kupu!

U nedjelju, 19.12.2010. održan je tradicionalni međunarodni karate turnir 14. Božićni kup u organizaciji Karate kluba Susedgrad iz Zagreba. Bushido je ponovo pokazao svoju snagu i osvojio 8 medalja (4 zlata, 2 srebra i 2 bronce). Tim rezultatom Bushido je osvojio 3. mjesto po uspješnosti klubova na turniru. Osobito su se istakli Bruno s 5 osvojenih medalja (1 ekipna) i Lucija sa 2 zlatne medalje, te svi natjecatelji u borbama. Ovim medaljama Bushido je završio kalendarsku godinu 2010. sa impresivnih 150 medalja (prošle godine osvojeno je 78 medalja).

Lucija i Bruno sportaši Bushida 2010.

U četvrtak, 17.12.2010.g. Bushido je tradicionalno proglasio svoje najuspješnije sportaše za 2010.g. Ove godine titulu sportašice Kluba ponijela je Lucija Sili – viceprvakinja Hrvatske u katama za mlađe kadetkinje, a titulu sportaša Kluba (ponovo) Bruno Drempetić – prvak Hrvatske u katama za učenike. Lucija je u pojedinačnoj konkurenciji osvojila ukupno 19 medalja, a Bruno 33 medalje. Od 2011.g. Bushido će proglašavati sportaše Kluba u kategorijama zasebno – kate i borbe (znači 4 nominacije).

Bushido - Klub za pobjede!