Archive for November, 2010

46/2010. KLUB

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

15-21.11.2010.

Karate klub se osniva kako bi se ljudi mogli organizirano baviti karateom. Osnivači kluba nakon osnutka kluba obavještavaju javnost da počinju djelovati u nekom prostoru i pozivaju zainteresirane na upis u klub. Klub je udruga građana koja sukladno zakonu djeluje na principima dragovoljnosti, amaterizma i neprofitnosti.

Svaki klub ima svoje organe upravljanja npr. Skupštinu, Upravni odbor, Predsjednika, Tajnika… U karate klubovima tradicionalno najvažniju ulogu (ne i po Statutu, zakonu i drugim pravnim propisima) ima trener kluba. Laici o karateu (za razliku od nogometa, košarke i drugih popularnih sportova) jako malo znaju, tako da su bez trenera gotovo bespomoćni u radu kluba. Osim toga, trener radi s vježbačima u klubu koji su uglavnom jedini članovi kluba, tako da njegov autoritet vrijedi više od drugih, većih funkcija u klubu (Predsjednik, Tajnik i drugi).

Dakle, karate klub je okupljalište, danas većinom djece, zainteresiranih da se bave karateom. Motivi dolaska u klub su različiti: želja za bavljenjem (borilačkim) sportom, baviti se sportom iz zdravstvenih razloga, podučiti se samoobrani, ugodno i korisno provesti slobodno vrijeme, družiti se kroz klub s prijateljima, upoznati nove prijatelje, socijalizirati (i disciplinirati) svoje dijete i sl. Neki ljudi dođu u klub iz jednih motiva, a ostanu u klubu iz nekih drugih motiva. U svakom slučaju, nije presudan motiv dolaska u klub, već da se član kluba osjeća dobro u toj sredini i zadovolji svoje potrebe (sport, zdravlje, druženje i dr.). Naravno, za to je važno imati dobru “atmosferu” u klubu, a to u dobrom dijelu ovisi o treneru, te donekle o ostalim dužnosnicima u klubu.

Članstvo jednog kluba je vrlo različito po starosnoj dobi, spolu, kulturnom nasljeđu, socijalnom statusu, nacionalnosti (negdje i po rasi), obrazovanosti, tjelesnim i umnim sposobnostima, karakteru, temperamentu i dr. Karate je taj zajednički faktor koji ih je sve doveo na jedno mjesto – klub. Značajno je postići da svi članovi prihvate klub kao svoj “drugi dom” i ostale članove prihvate kao svoju neku širu obitelj, tad će klub (i njegovi simboli – grb, zastava i sl.) i njegov prosperitet (sportski i društveni) biti njihov cilj

Da bi taj cilj bio ostvariv svaki pojedinac mora uložiti dio svog truda, znanja, volje i dr. u svrhu napretka i boljitka svih članova i kluba u cijelini. Svaki uspjeh kluba bit će zasluga svih članova koji su dali neki svoj doprinos, a veselje i ponos će osjetiti svi članovi kluba.

Kako bi se održala “dobra atmosfera” u klubu potrebno je dosta tolerancije između članova, razumijevanja različitosti i različitih mogućnosti članova kluba. Potrebno je puno ljubavi, strpljenja i nesebičnosti, a najvažnije je povjerenje jednih prema drugima i prema vodstvu kluba.

Za kraj mogu reći da me je nedavno jedna naša članica – gospođica od 7 godina starosti (1. razred o.š.) počastila svojim velikim povjerenjem. Povjerila mi je jedan detalj iz svog “ljubavnog života” koji joj se dogodio u školi. Naravno da je taj događaj tajna i ne smijem ga napisati, ali mogu reći da mi je to povjerenje izuzetan kompliment koji se ne da usporediti s komplimentima odraslih. Hvala joj na povjerenju, nastojat ću ga opravdati.

45/2010. RODITELJI

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

08-14.11.2010.

Danas niti jedna sportska karijera nije zamisliva bez roditelja. Sam početak bavljenja sportom određen je odlukom roditelja da dijete krene na neki sport. Možda je to želja djeteta, ali odluka je ipak roditelja, jer djetetovo bavljenje sportom zahtjeva određeni angažman roditelja.

Mjesto bavljenja sportom (dvorana, igralište) nije svima dostupno u neposrednoj blizini, što znači da dijete ne može samo odlaziti i vraćati se s treninga. To zahtjeva od roditelja određeno slobodno vrijeme i nekakav materijalni izdatak (prijevoz).

Slijedeći materijalni izdaci roditelja su plaćanje klupske članarine, nabava sportske opreme, prijevoz djeteta na sportska natjecanja (u mjestu stanovanja i van mjesta stanovanja), plaćanje natjecateljskih taksi koje ubiru organizatori natjecanja kako bi pokrili svoje organizacijske troškove, kao i ostale troškove vezane za natjecanja van mjesta stanovanja kao što su smještaj i prehrana sportaša. Troškovi su vezani i za sportsko usavršavanje sportaša poput seminara i sportskih kampova. Troškovi su različiti, ovisno o sportu, ali su znatni.

Nakon izbora sporta i kluba, roditelji moraju pratiti razvoj djeteta, kao sportaša i kao osobe. Neophodne su konzultacije s trenerima kluba, kako bi dobili stručno mišljenje o predisponiranosti djeteta za dotični sport i što je potrebno učiniti da bi djete u sportu kvalitetno napredovalo. Nakon dobivenih informacija roditelji moraju odrediti cilj za svoje djete u tom sportu.

Cilj ne mora biti vrhunski sportski rezultat (ako djete nije predisponirano za taj sport onda nije niti moguće postići taj cilj), već to može biti socijalizacija djeteta (korisno provedeno vrijeme u sportskom okruženju) i zdravstvena korist bavljenjem sportom, a nakon dugog niza godina bavljenja sportom sportaš može svoju karijeru nastaviti kao sudac ili trener u sportu.

Izuzetno je važno da roditelji (pa makar se nekad i bavili tim sportom) ne zadiru u trenažni proces, jer to je isključivo dužnost i odgovornost trenera. Ukoliko roditelji misle da se u tom klubu ne radi kvalitetno s njihovim djetetom, trebaju zahvaliti klubu na dotadašnjem trudu, te zatražiti ispisnicu i potražiti drugi klub gdje misle da se kvalitetnije radi.

Kod donošenja odluke o promjeni kluba roditelji trebaju dobro razmisliti i objektivno sagledati situaciju u vezi sa svojim djetetom, jer nerealna očekivanja neće ostvariti niti u drugom klubu, a djete će izgubiti jednu sredinu na koju je naviklo i možda mu to više znači nego neki eventualni sportski uspjeh.

Roditelji su (i to moraju biti) najveća podrška sportašu i njihova uloga je nezamjenjiva u sportskoj karijeri sportaša. Sportaši s predispozicajama za najveća sportska dostignuća, bez podrške roditelja teško će postići vrhunski sportski rezultat. Čvrsta suradnja roditelja i trenera omogućit će psihološku stabilnost sportaša i odvesti ga na put prema prema visokim sportskim dostignućima. 

44/2010. NAVIJAČI

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

01-07.11.2010.

Sastavni dio sportskih natjecanja je i publika. U nekim sportovima (profesionalni sportovi) publika je toliko značajan čimbenik, da bez nje ti sportovi ne bi niti opstali. Za svaki sport je poželjno da se prilikom natjecanja pojave i gledatelji.

Gledanjem sportskog nadmetanja, provodimo korisno slobodno vrijeme, a poneki koji do tad nisu bili upoznati s tim sportom donesu odluku da oni ili netko njihov (djeca, unuci) počnu vježbati taj sport.

Među gledateljima često se nalaze skupine za potporu određenim sportašima ili sportskim ekipama – navijači. Navijači su obično aktivni ili pasivni članovi sportskih klubova i svojim bodrenjem nastoje motivirati svoje favorite da daju sve od sebe kako bi izborili sportsku pobjedu. U svrhu bodrenja nerijetko sa sobom nose i rekvizite: klupske (državne ukoliko nastupa reprezentacija) zastave ili/i transparente, šalove, kape s klupskim obilježjima, odnosno da bi u mnoštvu bili što zamjećeniji i da ih njihovi ljubimci čuju – trube, bubnjeve, zviždaljke i sl.

Sve je to dobro i poželjno ukoliko navijačko ponašanje ne prijeđe granicu pozitivnog navijanja. Navijači ne smiju vrijeđati protivničke igrače, suce, protivničke navijače niti ometati neutralne gledatelje da nesmetano prate tijek natjecanja. Naravno da je nedopustiva prijetnja ili fizički nasrtaj na ostale sudionike sportske priredbe. Navijači se moraju ponašati u skladu sa svojom ulogom – poželjan dekor natjecanja i pozitivna potpora svojim sportašima.

Sportašu podrška navijača puno znači i motivira ga da se maksimalno angažira jer osjeća odgovornost i prema svojim navijačima. Ukoliko pobjedi njegova sreća je dvostruka, postigao je svoj uspjeh, ali je presretan jer je usrećio i svoje navijače. Ukoliko da sve od sebe, a ipak izgubi – navijači će mu svejedno dati podršku i utjehu.

Karate natjecanja, nažalost, ne prati veći broj gledatelja. To su uglavnom kolege natjecatelji, prijatelji i uža rodbina. Uzrok tome nije neatraktivnost karate sporta (dapače, karate je jedan od najatraktivnijih sportova), već način organiziranja karate natjecanja. Na karate turnirima i prvenstvima, koji su uglavnom otvorenog tipa, nastupa puno natjecatelja u puno kategorija. Zbog toga natjecanja počinju vrlo rano ujutro i  završavaju kasno popodne ili čak kasno navečer. Tako dugotrajnu priredbu rijetko tko može odgledati u cijelosti, pa makar bio iz karate sporta. Za publiku koja nije iz karatea to nije prihvatljivo jer predugo traje i ne znaju kad se što događa, odnosno ne znaju što bi njima bilo zanimljivo za pogledati.

Da karate može imati publiku pokazuju revijalne priredbe kao npr. Top Ten za žene u Zagrebu, gdje deset vrhunskih sportašica “odmjeravaju snagu” u nešto malo više od 1 sat natjecanja. Zato, ako karate želi imati veću gledanost mora svoja natjecanja ustrojiti na taj način da publika dođe u sportsku dvoranu u točno određeno vrijeme i odgleda najzanimljivije susrete (borbe za medalje), te da to ne traje duže od 2 sata.

Liga borbe – Bushido vrlo dobar!

U nedjelju, 07.11.2010.g. u ŠD Peščenica održan je 2. turnir Karate lige učenika zagrebačkih o.š. i sš. u borbama, te u katama za 1-2. razred o.š. i s.š. Bushido u ovim kategorijama iako nema iskusnijih natjecatelja, ostvario je vrlo dobar rezultat – 65% bodova u borbama i 50% u katama. Posebno su se iskazali natjecatelji u borbama svojim hrabrim i kavlitetnim nastupom. Učenici 1. i 2. raz. u katama su početnici tako da njihov rezultat pokazuje da će u budućnosti biti još bolji. Junak dana bio je Juran Kralj koji je prvi put nastupio u borbama i ostvario 2 pobjede.

Ana-Marija posjetila Bushido!

U četvrtak, 04.11.2010. hrvatska karate reprezentativka Ana-Marija Čelan posjetila je na treningu članove Bushida. Došla je zahvaliti članovima Bushida što su joj dali najjaču navijačku potporu na 8. Top Tenu koji je osvojila 02.10.2010. u Zagrebu. Članovi Bushida su Ani čestitali na upravo osvojenoj brončanoj medalji koju je Ana, zajedno s još tri djevojke, osvojila na Svjetskom prvenstvu u borbama ekipno. Uz želju da uskoro osvoji zlatnu medalju na europskom i svjetskom prvenstvu, poklonili su joj Bushido majicu i kapu.

Bushido - Klub za pobjede!