50/2010. FINANCIRANJE

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

13-19.12.2010.                                                                                                                                                                                                                 

Karate klubovi, odnosno karate savezi su sportske neprofitne udruge građana. Kao takve djeluju samostalno, ali su zbog njihove pozitivne uloge u društvu sufinancirane iz gradskih, odnosno županijskih ili državnih proračuna.

U gradu Zagrebu iz proračuna se za sufinanciranje sporta izdvaja solidna suma, godišnje oko 200 milijuna kuna. U Zagrebu djeluje oko 60 sportova i svi imaju potrebe za sufinanciranjem. Planiranje se vrši putem gradskih sportskih saveza, a zatim putem Zagrebačkog športskog saveza koji izglasava Program javnih potreba u športu grada Zagreba, koji se upućuje Skupštinu grada Zagreba koja donosi proračun Zagreba za narednu godinu.

Naravno da su potrebe u sportu velike i Grad ih u cijelosti ne može financijski pratiti, ali problem nastaje u raspodjeli sredstava koja Grad izdvaja za sport. Kao što sam spomenuo raspodjela se vrši u Zagrebačkom športskom savezu i tu treba tražiti kvalitetna rješenja sufinanciranje sporta u Zagrebu.

Dosadašnja praksa raspodjele sredstava u Zagrebačkom športskom savezu pokazuje mnoge slabosti, odnosno nepravednosti koje pogađaju većinu sportova. Snažan lobi nekolicine sportova (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo) određuje planiranje sufinanciranje sportova u Zagrebu, tako da ostali sportovi u usporedbi s njima dobivaju “mrvice”. Uzmemo li u obzir da najjači klubovi u navedenim sportovima ima profesionalne igrače (dobar dio kupljenih na sportskom tržištu širom svijeta: Brazil, Argentina, Čile, BiH, Kanada, USA, Srbija, Slovenija, Austrija…) pitamo se zašto se iz proračuna financira biznis, jer profesionalni sport mora biti na samofinanciranju.

Zagrebački karate je izuzetno slabo sufinanciran iz proračuna, daleko ispod svojih vrijednosti: masovnosti (37 klubova sa oko 2000 sportaša), kvalitete sportaša (20-tak reprezentativaca, aktualna viceprvakinja Europe, prvak svijeta i dvostruki prvak Europe, brončana ekipa na prvenstvu regija Europe…) i razvijenog sustava natjecanja (prvenstvo učenika o.š. i s.š., Liga učenika o.š. i s.š., prvenstva Zagreba za sve uzraste, ljetni karate kamp, pripreme sportaša, rad sa selekcijama Zagreba, veliki međunarodni turnir Zagreb Karate Fest…).

Karate je godinama zakinut, ali na primjeru prijedloga Programa za 2011.g. možemo navesti samo neke od apsurda:
Cijeli zagrebački karate sport sa svim svojim sportašima, trenerima, tehničkim osobljem, funkcioniranjem, natjecanjima i dr. predviđen je za financiranje u Programu višestruko manje nego pojedini klubovi u nekim sportovima:
1.  5 puta manje nego Rukometni klub Zagreb
2.  3 puta manje nego Vaterpolo klub Mladost
3.  3 puta manje nego Košarkaški klub Cibona
4.  2 puta manje nego Nogometni klub Zagreb
5.  2 puta manje nego Nogometni klub Lokomotiva
6.  10 puta manje nego Nogometni klub Dinamo
i td.
Za natjecanje svi karate sportaši dobiju manje nego Nogometni klub ZET (4. Liga).
Najuspješniji karate klub – Student ( viceprvakinja Europe i 3. Na Svijetu s ekipom, te 3 reprezentativca) dobije ukupno manje sredstava nego Nogometni klub Tekstil Ravnice (4. Liga).
Mislimo da je iz ovih primjera sve jasno, da ne nabrajamo dalje.
Zar jedan od najuspješnijih hrvatskih sportova kao što je karate zaslužuje manje nego pojedini klubovi u nekim sportovima, pa makar bili na začeljima svojih nacionalnih liga ili čak 4. ligaši?!

Karate klubovi se, nažalost, moraju uglavnom osloniti na “svoj džep”, što znači da su roditelji glavni financijeri sportaša kluba, jer su sponzorstva i donacije izuzetna rijetkost u karate sportu.

Bushido - Klub za pobjede!