49/2010. FILM

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

06-12.12.2010.

Filmovi s borilačkim zvijezdama krenuli su sredinom 1970-tih godina i u našim krajevima. Karate je u to vrijeme već poprimio šire razmjere u Hrvatskoj, te već polako prešao iz vještine u sport. Međutim, filmovi Bruce Lee-a (U zmajevom gnijezdu, Veliki gazda, Na zmajevom putu…) izazvali su oduševljenje među mladima, tako da su svi karate klubovi dobili ogromni priliv novih članova. Svi su htjeli biti poput Bruce Lee-a.

Nakon velikog uspjeha Bruce Lee-vih filmova kod publike (ne samo u Hrvatskoj, već i na svijetskoj razini), uslijedila je dugogodišnja produkcija “kung fu” filmova. Pojavile su se i nove zvijezde tog sad već priznatog i profitabilnog filmskog žanra, Chuck Norris, Dolph Lundgren, Cynthia Rothrock, Steven Seagal, Jean-Claude Van Damme, Jackie Chan i drugi. Njihova uloga u omasovljavanju karatea je ogromna. Takvi akcijski junaci, vrlo atraktivni, vješti, nepobjedivi, bili su uzor mnogoj djeci koja su htjela dostići njihove sposobnosti, te su odlučili krenuti u obližnje karate klubove trenirati.

Nakon određenog vremena vježbanja, spoznali su da ono što su vidjeli na filmskom platnu nije baš jednostavno dostići, pa su neki i odustali od treniranja, ali drugi dio vježbača je prepoznao kvalitete vježbanja, pa su ostali u karateu nalazeći nove vrijednosti i motive za vježbanje karatea.

Poneseni ljepotom i atraktivnošću filmskih akcija, djeca i mladež nije svjesna kako se filmovi snimaju. Kao prvo, sve borbe su unaprijed dogovorene, kad i koji udarac će izvesti koji glumac, kako će udareni glumac odreagirati, da bi efekt bio što impresivniji. Tu su primjenjeni razni filmski trikovi: kutevi snimanja, usporena i ubrzana snimanja akcije, tehnička pomagala (dizalice, odskočne daske, sigurnosne mreža za padove…), šminka (modrice, rane…). Danas uz pomoć kompjutorske tehnologije sve je moguće.

Uz to  zvijezde borilačkih filmova uglavnom nemaju iza sebe neku sportsku karijeru, gdje su se dokazali kao stvarno sposobni i nepobjedivi borci. Razne priče o njihovim kvalitetama (koje su tenički nesporne) i sportskim podvizima (pokušajte pronaći dokumente o natjecanjima – svjetskim prvenstvima gdje su nastupali i osvajali medalje) nisu istinite i služile su samo u svrhu veće promocije filmova u kojima su glumili.

Koliko god je to što gledamo više-manje lažno, ipak nije štetno gledati takve filmove, jer uz dobru zabavu, motiviraju mlade da se uključe u karate klubove i da se maksimalno trude pokušavajući dostići što veći nivo svojih sposobnosti.

Bushido - Klub za pobjede!