42/2010. TRENER

Piše: Slobodan Pupovac, glavni trener

18-24.10.2010.

U karateu centralna osoba je, svakako, trener. On (ili ona) u klubu preuzima dijete i brine o njegovoj obuci u sportu, djeluje na njegov odgoj i općenito pokušava kreirati “dodatnu vrijednost” djeteta.

Roditelji dovodeći dijete u klub već unaprijed daju povjerenje treneru, podrazumijevajući da dijete daju u “dobre ruke”. Preuzimajući dijete, trener preuzima veliku odgovornost, jer uz sportski napredak, trener mora brinuti da na dijete djeluje odgojno. To nije nimalo lako, jer trener nema na brizi samo jedno dijete, već desetak ili više njih.

Djeca su različita po spolu, dobu, karakteru, zrelosti za svoju dob, kućnom odgoju, motiviranosti za bavljenje karateom, predispozicijama za karate i sl. Izbalansirati rad s više djece, a s toliko različitosti, pravo je umijeće. Da bi uspješno obavio svoju zadaću trener mora biti vrlo dobar pedagog, psiholog i stručnjak u karateu.

Kad djeca započnu s natjecanjima, problemi se povećavaju, jer ih treba pripremiti za nove izazove kao što su suočavanje s novim okolnostima (velika dvorana za natjecanje, publika, suci, sportski suparnici i sl). Odluku da se krene na natjecanja trebaju donijeti trener i roditelji u dogovoru.

Veliki problem trenerima predstavlja ekipno natjecanje u katama, gdje treba izvršiti izbor ekipe (3 natjecatelja). Ekipa mora biti kao jedno biće, maksimalno sinhronizirana, što ne znači da su to uvijek 3 najbolja pojedinca. Neki jako dobri pojedinci se teško uklapaju u ekipe zbog svoje posebnosti (karaktera, temperamenta) ili nemogućnosti da usklade svoj ritam s drugima. Neka djeca prerastu visinom svoje vršnjake, tako da ekipa ne izgleda s njima homogeno, a u katama se ocjenjuje ukupan dojam, pa i estetski. U tim slučajevima, nerijetko, treneri doživljavaju neopravdane kritike roditelja.

Na natjecanju trener treba, kao stručna osoba, donositi odluke vezane uz nastup sportaša. Uspjeh sportaša ovisi prije svega o samom sportašu, njegovoj spremnosti (gdje dio odgovornosti snosi trener), kvaliteti suparnika, te ponekad o kvaliteti sudačkih odluka. Izuzetno je važno ponašanje trenera na natjecanju, jer njegovo eventualno neprimjereno ponašanje, traženje krivnje za poraz isključivo u sudačkim redovima, potaknut će sportaše i njegove roditelje da se istovjetno ponašaju, odnosno da izgube dozu objektivnosti. Poraz u sportskoj borbi ne smije biti trauma za sportaša, njegove roditelje, niti za trenera, već poraz mora biti putokaz, prije svega, treneru kako da usmjeri svoj trenažni proces sa svojim sportašima da bi bili uspješniji.

Dobar trener treba biti “zamjenski roditelj”, tamo gdje roditelji ne mogu pomoći. Djeca uglavnom trenere i prihvaćaju na sličan način kao roditelje i vrlo su im odani. Zbog toga trener mora puno raditi na sebi da ne iznevjeri veliko povjerenje i ljubav svojih učenika.

Bushido - Klub za pobjede!